Kada pomislimo na med, najčešće zamišljamo zlatnu tekućinu u staklenci. Međutim, prije nego što se med izvrca i ulije u staklenke, on se nalazi u saću – upravo ondje gdje su ga pčele pohranile, ostavile da sazrije i zatvorile tankim slojem pčelinjeg voska.
Domaći med u saću poseban je upravo zato što se jede u obliku u kojem je nastao u košnici. U jednom zalogaju spajaju se slatkoća meda, miris biljaka s kojih su pčele skupljale nektar i zanimljiva, lagano žvakasta struktura prirodnog pčelinjeg voska.
Što je zapravo med u saću?
Med u saću je zreo med koji se nalazi unutar zatvorenih voštanih stanica saća. Pčele prikupljaju nektar, obogaćuju ga vlastitim tvarima, postupno mu smanjuju udio vode te ga pohranjuju u stanice saća. Kada je med dovoljno zreo, stanice zatvaraju tankim voštanim poklopcem.
Prema hrvatskom Pravilniku o medu, med u saću je med koji su pčele pohranile u stanice svježe izgrađenog saća bez legla ili u saće izgrađeno isključivo od pčelinjeg voska, a prodaje se u poklopljenom saću ili njegovim dijelovima.
Takav med ne odvaja se od saća vrcanjem, cijeđenjem ili prešanjem. Komad saća jednostavno se izvadi iz okvira, pažljivo izreže i zapakira. Zbog toga je med u saću jedan od najizravnijih načina na koji možemo kušati med onako kako su ga pčele pripremile i pohranile.
Po čemu je domaći med u saću poseban?
Najveća posebnost meda u saću nije samo njegov okus nego i način na koji se konzumira. Saće predstavlja prirodnu ambalažu koju su izgradile same pčele. Med ostaje zatvoren u pojedinačnim stanicama sve dok se saće ne prereže ili ne zagrize.
Za razliku od vrcanog meda, med u saću nije potrebno odvajati od voska, filtrirati niti pretakati. Zbog toga zadržava svoj izvorni izgled, miris i teksturu.
Svaki komad može biti malo drugačiji. Boja meda, intenzitet mirisa i brzina kristalizacije ovise o biljkama koje su pčele posjećivale, vremenskim uvjetima i razdoblju u kojem je med nastao. Med prirodno sadrži ponajviše fruktozu i glukozu, dok njegove boja, aroma i okus ovise o biljnom podrijetlu.
Upravo su te male razlike jedna od ljepota domaćeg meda. One pokazuju da se radi o prirodnom proizvodu koji nastaje u suradnji pčela, biljaka, vremena i kraja u kojem se košnice nalaze.
Jede li se i vosak?
Da, pčelinji vosak iz mednog saća može se jesti. Pčelinji vosak koristi se i kao dopušten prehrambeni dodatak, poznat pod oznakom E901, primjerice kao sredstvo za glaziranje ili oblaganje hrane.
Najjednostavnije je odrezati manji komad saća, staviti ga u usta i polako žvakati. Pritiskom zuba pucaju tanke stijenke stanica i oslobađa se med. Vosak se pritom ponaša slično prirodnoj žvakaćoj gumi.
Neki ljudi nakon što izvuku sav med ostatak voska ispljunu, dok ga drugi progutaju u manjoj količini. Oba načina konzumacije uobičajena su, pa svatko može odabrati ono što mu više odgovara.
Kako se koristi med u saću?
Najjednostavniji način je pojesti mali komad saća samostalno. Tako se najbolje mogu osjetiti njegov puni okus, miris i tekstura.
Med u saću također se može poslužiti:
- na svježem ili lagano prepečenom kruhu
- uz maslac, vrhnje ili svježi sir
- uz tvrde i polutvrde sireve
- u jogurtu, zobenoj kaši ili müsliu
- uz jabuke, kruške, smokve i drugo voće
- kao dodatak palačinkama i vaflima
- na plati sa sirevima i orašastim plodovima
- kao ukras i prirodni zaslađivač na desertima.
Posebno je ukusna kombinacija meda u saću i sira. Slatkoća meda lijepo se nadopunjuje sa slanim i punim okusima sireva, dok saće jelu daje zanimljivu strukturu. Nekoliko manjih komada mednog saća može običnu platu pretvoriti u atraktivan zalogaj za goste.
Kada ga stavljate na topao kruh ili palačinke, pričekajte da se malo ohlade. Previsoka temperatura može omekšati vosak i promijeniti nježnu aromu meda.
Kako čuvati med u saću?
Med u saću najbolje je čuvati dobro zatvoren, na suhom, tamnom i umjereno hladnom mjestu, dalje od izravne sunčeve svjetlosti, izvora topline i proizvoda jakog mirisa.
Nije ga potrebno čuvati u hladnjaku. Hladnije temperature mogu ubrzati kristalizaciju meda i učiniti saće tvrđim. Previsoka temperatura, s druge strane, može omekšati vosak, pa saće može izgubiti oblik. Za očuvanje kvalitete preporučuje se dobro zatvorena ambalaža koja štiti proizvod od vlage i stranih mirisa.
Ako se med unutar saća s vremenom kristalizira, to ne znači da se pokvario. Kristalizacija je prirodan proces koji ovisi o sastavu meda, osobito o odnosu glukoze i fruktoze. Kristalizirani med u saću može se normalno jesti, a mnogima je takva čvršća i lagano zrnata tekstura posebno ukusna.
Zanimljivost: saće je istodobno spremnik i pakiranje
Pčele ne pohranjuju med u posude koje pronađu u prirodi, nego same proizvode vosak i od njega grade pravilne stanice. U njima se ne čuva samo med, saće je središnji dio života pčelinje zajednice.
Kod proizvodnje meda namijenjenog prodaji u saću koriste se čisti dijelovi saća bez legla. Kada pčele napune stanice zrelim medom, zatvaraju ih voštanim poklopcima. Zato je potpuno zatvoreno medno saće svojevrsna prirodna potvrda da su pčele završile svoj posao.
Zanimljivo je i da saće nije samo privlačno za jelo nego nam omogućuje da izbliza promotrimo preciznost pčelinje gradnje. Svaki komad pokazuje stotine pravilno raspoređenih stanica koje su pčele izgradile, napunile i zatvorile.
Tko ne smije jesti med u saću?
Za med u saću vrijede iste mjere opreza kao i za sve druge vrste meda. Med se ne smije davati djeci mlađoj od 12 mjeseci zbog mogućnosti prisutnosti spora bakterije Clostridium botulinum, koje mogu uzrokovati dojenački botulizam.
Osobe koje su alergične na med ili druge pčelinje proizvode trebale bi biti oprezne i prije konzumacije potražiti savjet liječnika.
Okus košnice u jednom zalogaju
Domaći med u saću nije samo još jedan način pakiranja meda. To je poseban proizvod koji omogućuje da med kušamo zajedno sa saćem u kojem je sazrijevao.
Može se jesti samostalno, poslužiti uz kruh, sir, voće, jogurt ili deserte, a njegov neobičan izgled čini ga lijepim izborom za poklon i posluživanje u posebnim prilikama.
U svakom komadu domaćeg meda u saću nalazi se dio livade, voćnjaka ili šume koju su pčele posjećivale – pažljivo pohranjen u stanicama prirodnog pčelinjeg voska.
